Iločka srednjovjekovna jezgra je nacionalna zaštićena baština najviše kategorije. Po atraktivnosti i vrijednosti stoji uz bok sličnim lokacijama u Hrvatskoj i Europi osobito Podunavlju.
Put u prošlost i šetnja kroz stoljeća mogući su upravo u staroj jezgri Iloka. Površinom je to drugi po veličini urbano-vojni kompleks (odmah nakon kompleksa Dioklecijanove palače) u kojem su se kroz stoljeća izmjenjivali narodi i vlasnici, gradile crkve, džamije, ubožnice, škole i drugi objekti, a do danas su očuvane znamenitosti; zidine tvrđave 14./15.st., dvorac kralja Nikole Iločkog/kneževa Odescalchi 15./18. st. u kojem je smješten atraktivan Muzej grada Iloka, crkva, svetište i samostan sv. Ivana Kapistrana 15.st., osmanlijski spomenici Turbe i Hamam, kurija Brnjaković u kojoj je i moderni centar za posjetitelje, arheološka nalazišta i ostaci, romantična parkovna arhitektura.
Prostor iločke tvrđave je bio naseljen već od neolitika. Rimljani ga naseljavaju oko I.-II. st. po Kr. i uz veliku rijeku grade prvu graničnu utvrdu i naselje "Cuccium". Krajem 13.st. "castrum Vylak" dobivaju od hrvatsko-ugarskih kraljeva plemići iz obitelji Csak i Ugrin. Palatin Nikola Konth počeo izgrađivati iločku tvrđavu u 14.stoljeću, taj veliki posao veličanstveno su dovršili njegovi potomci Nikola i Lovro Iločki. Nikola Iločki bio je ban Slavonije i Hrvatske te Kralj Bosne, zbog obrane od nadiranja osmanlija sa istoka započeo je utvrđivati Ilok, cijeli grad opasao je bedemima u obliku izduženog četverokuta čiji su temelji bili zidani od čvrstoga kamena, a zidovi od opeke. Ojačao ga je četverokutnim kulama, zaobljenim polukulama, jednom cilindričnom kulom te na jugozapadu jakim bastionom te kruništima svom dužinom. Po tipu gradnje i građevinskim elementima grad ima stilska obilježja kasnogotičkog, ali i ranorenesansnog vojnog graditeljstva pa je u onodobnim prilikama pravo čudo. Iz turskog doba unutar tvrđave su i danas turska kupelj te potpuno očuvan spomen grob (turbe) nekom svetom dervišu. Unutar tvrđave i na njezinim padinama atraktivna je i zaštićena parkovna arhitektura sa stazama za šetnju gdje se posebno ističe vlastelinski iločki park iz dva dijela, sa brojnim i zanimljivima vrstama drveća i bilja raspoređenih u tzv. francuskom i engleskom dijelu parka.